*Mnogo je nacina eksploatacije, mnogo je primera ozbiljnog krsenja prava(koji prolaze neopazeno), previse je svakodnevnog zlostavljanja ostalih Zivotinja a neki oblici zlostavljanja su toliko cesti da neki ih vec smatraju kulturnim nasledjem, na zalost. Mi ipak tvrdimo da eksploatacija i ubijanje Zivotinja za potrebe ljudi nije nista manje nepravedna nego stoje eksploatacije crne i ostale obojene populacije od strane belog coveka, kao ni od eksploatacije zena i dece ili eksploatacija ljudi sa “neprijateljske teritorije” ili onih sa drugacijim ubedjenjem ili verskim nalsedjem.
Zivotinje koje covecanstvo eksploatise u svrhe zabave, prehrane ili u odevne svrhe nisu ovde nasom zaslugom te ne bi trebalo ni da nestaju nasom zaslugom. Mnoge vrste su istrebljene cak pre nego sto smo i imali prilike da nesto o njima naucimo, na zalost bile su previse interesantne lovcima i trofejistima i nestale su zauvek sa lica zemlje.
*Paralelni svet uzasa koji se odvija na svim farmama u Srbiji, na kojima uzgajaju zivotinje u svemoguce svrhe i za svakojake “potrebe” (od upotrebe zivotinja u svrhe zabave preko industrija koze, krzna i vune do industija mesa, mleka i jaja.. ) svaka od tih industrija eksploatise i zlostavlja Zivotinje. Ne postoji humani zatvor u kojem je zivom bicu ograniceno kretanje, ograniceno obavljanje prirodnih potreba, i vec na rodjenju im ogranicen zivotni vek...U tamnicama nema izvora sunceve svetlosti; ta ziva bica “uzgajana” za potebe coveka- vetar u nosu, zemlju i travu pod nogama nikada ne osete. Isti i jos duzi uzas zive Zivotinje koje su koriscene u besmislenim eksperimentima, a poseban faktor straha i patnje prisutan je i kod popularno nazvanih “kucnih Zivotinja”. Upravo te cinjenice stvaraju ozbiljne nesuglasice izmedju organizacija za brigu o dobrobiti zivotinja (animal welfare orgs. ) i aktivista za prava zivotinja (animal rights movements).
"U gajbi za oprasivanje nalazi se metalno oruđe nalik na češalj sa velikim zupcima između koji odvajaju krmaču od praščića. Ona leži na svojoj strani a ova zapreka je sprečava dadodirne svoje prasiće.. Prsaići mogu doći do majčinih dojki da sisaju, ali nijedan drugi kontakt nije moguć." "Nakon 3-4 nedelje dojenja, prasiće odvajaju od majke (U prirodnom okruženju bi sisali još najmanje dva mjeseca) i smeštaju u boksove za prasiće koji su poslagani jedan povrh drugog. Od dosade i frustriranosti obično počnu gristi rep jedan drugome, često uzrokujući grozne povrede." "Pa kako da farmeri to spreče? Jednostavno - oni odseku prsićima repove ili im povade zube. To je jeftinije nego da im daju više prostora?" -Kad bi mladi ljudi shvatili što je umiješano u proizvodnju svinja na farmama, nikada više ne bi dotakli meso."
*Veštačka oplodnja Moderna farma ima ogromne "smeštajne kapacitete" što znači da broj životinja biva povećan na oko 4- 6 hiljada, ali zato je znatno smanjen broj zaposlenih na "farmama"- jer veći deo posla obavlja se mašinski. Nekada je broj radnika na uzgajanju, dobavljanju i preradi hrane bio veliki-danas hrana podrazumeva razne vrste koncentrata-koji danas nazivaju hranom. Moderne farme za "uzgoj" Životinja ne nude prosperitet, takođe ne nude zaposlenje kao nekada čak na protiv manji broj radnika zapošljavaju. // Poljoprivrednik, okolina Ljiga
Zabluda- "HUMANO" KLANJE
Mnogi su ljudi u danjašnje vreme uljuljani u osećaj samozadovoljstva, misleći da životinje danas kolju "humano" i da ova pretpostavka otklanja svaki humani prigovor na jedenje mesa. Na žalost, ova pretpostavka je jako daleko od stvarnog života... i smrti. Celokupni život "životinja za hranu" jeste neprirodan uzgoj, okrutne kastracije i stimulacije hormonima, veštačko prehranjivanje (kako bi se utovile) i duge vožnje bez vode i hrane koje vode u smrt. Skučeni torovi, električne palice, uvrtanje repova, mučenja i strahovi su, na žalost, još uvek česte pojave pri uzgoju, prevozu i klanju "modernih" životinja. Prihvatiti sve ovde navedene činjenice, a neprotestvovati samo protiv bezosećajne brutalnosti prilikom par poslednjih sekundi životinjskog života, iskrivljeni je pojam reči "humanost". Istina o klanju životinja nije nimalo ugodna: komercijalne klaonice su poput vizije pakla. Unezverene životinje bivaju ošamućene udarcima maljem, električnim šokom ili mesarskim pištoljima. Vezanih nogu dižu ih u vazduh, da bi ih na pokretnoj traci provezli kroz fabriku smrti. Još živima, prerežu im grkljan, a zatim im se odseca meso, dok na smrt ne iskrvare. Mnogi ljudi ne bi se ni pitali da li da prihvate vegetarijanstvo kada bi posetili klaonice ili kad bi sami morali ubiti životinje koje jedu. Takvi bi obilasci trebali biti obavezni za sve mesojede. Kada izgubimo poštovanje prema životu životinje, gubimo i poštovanje prema ljudskom životu. Možemo li zatvoriti naše oči pred patnjom i strahom koje sami stvaramo klanjem i konzumiranjem preko 1,6 milijardi domaćih životinja i 22,5 milijarde "peradi" svake godine? I što možemo reći za desetine miliona životinja ubijenih svake godine u "logorima za mučenje" medicinskih istraživačkih laboratorija? I šta možemo reći na životinje ubijene zbog njihove kože i krzna? I što možemo reći za životinje ubijene iz "sporta"? Možemo li opovrći da ove brutalnosti ne čine nas još nehumanijim?
UBIJANJE
(James Cromwell, farmer Hagget u filmu "Praščić Babe" )
*Životinje imaju nervni sistem isto kao i ljudi. A imaju i potrebe kao i ljudi: potrebu za kretanjem, potrebu za druženjem s pripadnicima svoje vrste, odgajanjem svoje djece i zabavom. Zamislite kako je biti celi život zatvoren u mračnoj smrdljivoj farmi gdje je sve što vidite patnja i smrt. Zamislite kako vas veštački oplode, nakon što se porodite otmu vam dete i zakolju ga ili odvedu i vi ga više nikad ne vidite, a netko vas ponovno oplodi i tako iz godine u godinu. Zamislite da vas netko konstantno kljuka hranom koju ne želite i koja nije vaša prirodna hrana, zamislite da vas truje antibioticima, hormonima i raznoraznim otrovima da bi vi brže rasli ili da bi vam meso bilo "lepše". Zamislite potpunu dosadu od koje mnoge životinje često polude, jer su zatvorene na isto mesto celi život bez mogućnosti kretanja ili dodira s drugima. A sad zamislite sebe da ne znate što vam se zapravo događa jer životinje ne znaju razlog zbog kojeg su zatvorene, ali ipak znaju gdje su i boje se onog što im se može dogoditi. I na kraju života u patnji, bola i straha zamislite sebe kako vas vode na klanje, kako vidite vaše sapatnike poklane i kako vas kolju. A ako možete, pokušajte zamisliti vas kao raskomadan leš koji postaje tuđa hrana.
''U svom odnosu prema životinjama, svi ljudi su nacisti; za životinje traje večna Treblinka.''— Isaac Bashevis Singer (1904-1991), jidiš pisac, vegetarijanac
*



Ako niste imali prilike da pročitate pesmu o kravi, izvolite
Pisac je, naravno JESENJIN)
~KRAVA~
Iznemogla, ispali zubi
Svitak godina na rogovima.
Tuko ju je poljak grubi,
Na pašnjaku, međ stogovima.
Duša ne voli zvuke, ni zvona,
Miš šuška u nekom kutku strogu.
Razmišlja tužne misli ona
O telencetu belih nogu.
Prva radost - ne vredi nikom,
Uzeše majci sina-belca.
Na kočevima, pod jasikom,
Vetar je nijo kožu telca.
Sudbina sina, svakoga sata
Snać je može vrh heljdi u polju,
Vezaće i nju oko vrata
I povešće - da je zakolju.
Žalosno, tužno, u zemlju celi
Zabiće se rogovi tavni ...
Sad su joj u snu šumarci beli
I lugovi zeleni, travni ...